Po bivšeg zapovjednika HVO-a Slobodana Praljka, koji se možda otrovao u sudnici, upućen je helikopter, koji će sletjeti ispred zgrade Haaškog suda.
Svim novinarima ispred sudnice naloženo je da se zbog toga maknu.
Kako javlja reporter večernjeg iz haaške sudnice Tomislav Krasnec, nakon što je čuo da je pravomoćnu osuđen na 20 godina zatvora, general Slobodan Praljak popio je nešto iz male bočice, sjeo na svoj stolac i odmah poprimio izgled lica kao da je u bolovima i mukama. Sumnja se na mogućnost da je popio otrov, ali to nije potvrđeno. Izricanje presude je prekinuto stankom.
Prije toga, čuvši presudu i izrečenu kaznu za sebe, Praljak je, i dalje stojećki, izjavio:
– Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu.
Dok je Praljak pio iz bočice, u toj sekundi na galeriji sudnice čuo se jedan glasni polukrik: “Neee”.
Vidjelo smo Praljka kako crveni u licu i poprima grčeviti izraz kao da osjeća bolove.
Jadranko Prlić i Bruno Stojić, kojima su prije Praljka čuli pravomoćno potvrđene svoje kazne zatvora od 25 i 20 godina, odmah su se okrenuli prema Praljku i stali ga ispitivati je li dobro. Ali iza neprobojnog stakla, koje dijeli sudnicu od galerije, nije se moglo jasno čuti što govore. No, Prlić je prvi apelirao da se Praljku priskoči u pomoć, očito strahujući da je u bočici bilo nešto od čega mu odmah nastupa fizička bol.
Praljakova odvjetnica rekla je da je njezin klijent popio otrov, nakon čega je prekinuta sjednica.I Praljku je potvrđena kazna od 20 godina zatvora.
Praljak je nakon objave odluke zavikao da odbija presudu te, kako se čini, popio lijekove.
Potvrđuje se kazna od 20 godina zatvora Stojiću.
Potvrđuje se kazna od 20 godina zatvora Stojiću
Prliću je potvrđena kazna od 25 godina.
Kronologija događaja:
Žalbeno vijeće konstatira da je tužiteljstvo pokazalo da je uklonjena svaka razumna sumnja vezano uz krivnju Prlića i Petkovića po 3. kategoriji odgovornosti po UZP-u.
Žalbeno vijeće odbija izreći osuđujuće presude u ovom pogledu u sudbenom postupku
Pušić nije pokazao grešku kod zaključka raspravnog vijeća da je značajno doprinio UZP-u i da je namjeravao zločine koji su bili dijelom UZP
Ćorićeve žalbe se odbijaju
Žalbeno vijeće usvaja Petkovićevu žalbu u pogledu njegove odgovornosti za razaranje dvije džamije do kojeg je došlo prije nego što je raspravno vijeće ustanovilo da uništavanje ili hotimično nanošenje štete na vjerskim objektima predstavlja dio zajedničkog cilja UZP-a. Petkovićeva žalba se u ostalim aspektima odbija.
Prlić, Praljak i Pušić osporavaju zaključak da su u konačnici Tuđman i drugi lideri imali za cilj da se osnuje hrvatski entitet koji bi omogućio ujedinjenje Hrvata.
Svih 6 žalitelja osporavaju zaključke sudskog vijeća da su zajednički zločinački cilj dijelili pripadnici UZP-a i da je cilj bio dominacija Hrvata putem etničkog čišćenja muslimanske populacije. Tvrde da su postojale greške u definiciji zajedničkog zločinačkog cilja.
Nijedan od žalitelja nije pokazao nikakvu grešku u činjenicama ili primjeni prava u zaključcima sudskog vijeća u pitanju, kaže Agius.
Žalbeno vijeće poništava osuđujuće presude vezano za općinu Prozor jer ne spadaju u opseg UZP-a. Ovo poništenje ima učinak i na razumnost zaključaka sudskog vijeća da je Prlić mogao predvidjeti počinjenje i da je svjesno preuzeo rizik te poništava ovaj zaključak.
Sudsko vijeće je također zaključilo da je HVO gađao i uništio ili značajno oštetio deset džamija u istočnom Mostaru kao i imanja Muslimana u Prozoru. Međutim, ti incidenti ne predstavljaju ozbiljno kršenje Ženevske konvencije. Žalbeno vijeće odobrava žalbenu osnovu tužiteljstva u ovom pogledu, ali ne želi donositi nove osuđujuće presude na žalbi.
Raspravno vijeće je zaključilo da je napad na Dušu bio neselektivan. Stojić i Praljak tvrde da je vijeće pogriješilo u zaključku da su granate neselektivne. Žalbeno vijeće poništava taj zaključak.
U svjetlu zaključka da je postojao vojni interes, Žalbeno vijeće zaključuje da nijedan razumni presuditelj nije mogao zaključiti da su snage HVO-a imale namjeru diskriminirati ili terorizirati kada su uništile Stari most. Preinačuje se zaključak da je rušenje predstavljalo progon.
( večernji.ba )
