Premda, gotovo svakodnevno, insistiraju na poštivanju Daytonskog sporazuma i Ustava BiH glavni uzrok nemogućnosti postizanja dogovora o izmjenama Izbornog zakona BiH, koje bi politički stabilizirale BiH i zemlju usmjerile prema Europskoj uniji je to što bošnjačke stranke i političari ne poštuju temeljna načela Daytonskog sporazuma i njegovog Aneksa 4 Ustava BiH- jednakopravnost konstitutivnih naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba, što podrazumjeva i mogućnost da tri naroda biraju svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH i domove naroda.
Piše Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Lideri SDA, SDP-a, DF-a, NiP-a; Izetbegović, Nikšić, Komšić, Konaković… bi ukinuli etnički prefiks ispred bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH kako bi većinski Bošnjaci u FBiH birali, kao i do sada, oba člana kolektivnog šefa države iz ovog entiteta i k tomu bi poništili(kad bi mogli) zakonodavne ovlasti Federalnom domu naroda. A upravo ta zakonodavna funkcija posljednji je mehanizam zaštite jednakopravnosti hrvatskog s bošnjačkim narodom u Federaciji BiH.
Izetbegović je, istina, “velikodušniji”, on bi kroz Fuelov model “povećao šanse” Hrvatima da mogu izabrati svog člana Predsjedništva pod uvijetom da oni izvrše “političko samoubojstvo”- reduciraju ovlasti Doma naroda na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa- o čemu ne bi odlučivali hrvatski izaslanici u tom domu već Ustavni sud FBiH u kojem je lako osigurati probosansku sudačku većinu.
Izetbegović veli kako treba uvažiti zahtjeve i interese “građanskih i ljevičarskih stranaka” za reduciranjem ovlasti Doma naroda kako bi se uklonila blokada Federacije BiH od strane “manjine”. Kao da lažno ljevičarske sarajevske stranke nisu sve odreda bošnjačke, kao i njegova SDA, neovisno o nazivu i ponekom multietničkom ukrasu u vodstvima tih stranaka i kako da sve odreda nemaju isti cilj-od hrvatskobošnjačke Federacije napraviti entitet većinskog naroda- bošnjačku minidržavu u BiH.
Ukidanjem zakonodavne funkcije federalnog Doma naroda Izetbegović bi zapravo da ukolini posljednju blokadu u pretvaranju Federacije u bošnjački entitet- Hrvate. On to, uostalom i ne krije, kada traži vladavinu većine.
Na takvo što Hrvati neće i ne mogu pristati ni da su se bunika najeli. Bošnjački politički predstavnici prihvatili su i 1994. potpisali Washingtonski sporazum kojim je uspostavljena Federacija BiH, enitet ravnopravnih naroda Hrvata i Bošnjaka, a 1995. Daytonski sporazum, u kojem je Hrvatima potvrđen status konstitutivnog, ravnopravnog ustavotvornog i državotvornog naroda. Ako im to sada ne odgovara- onda to znači odricanje od potpisa tih međunarodnih pravnih dokumenata i vraćanje na pređašnje stanje- hrvatski entitet “Herceg Bosnu” koje je obuhvaćala 27 posto teritorija BiH i bošnjačkii “RBiH” s 23 posto prostora pod kontrolom ARBiH, vojske tog entiteta.
Ono što ohrabruje je da iza hrvatskih zahtjeva kojima se brani Daytosnki sporazum i Ustav BiH ovaj put čvrsto stoje i predsjednik i premijer Hrvatske i da saveznike za rušenje daytonskog koncepta bošnjački političari neće imati ni od onih, koje smatraju glavnim saveznicima- Amerikanaca. Američki diplomat zadušen za izbornu reformu Mathew Palmer u intervju Glasu Amerike uoči dolaska u BiH jasno je dao do znanja da je daytonsko načelo na kojem je zaustavljen rat i postignut mir u Bosni i Hercegovini “jedna država- dva entiteta- tri konstitutivna naroda” temelj za reformu izbornog zakonodavstva, te da se ovlasti domova naroda ne mogu dirati.
Američki diplomat istaknuo je i da vjeruje da je moguće zadovoljiti princip legitimnog političkog predstavljanja Hrvata sukladno Daytonskomm sporazumom, a opet u skladu s presudama Europskog suda za ljudska prava. Palmer je izjavio da se pod legitimnim predstavljanjem Hrvata podrazumjeva da pojedinac koji zastupa interese Hrvata u daytonskim strukturama i daytonskim sustavima bude izabran većinom hrvatskih glasova. Istina, predložio je i brisanje etničkih prefiksa članova Predsjedništva BiH i nacionalnih klubova Domova naroda, ali ga je gotovo uglas vrh Hrvatske (Milanović i Planković) i Hrvata u BiH (Čović) upozorio da je to daytonska kategorija koja se ne smije dirati.
Žele li Bosnu i Hercegovinu kao funkcionalnu i stabilnu zemlju, kandidatkinju za članstvo u EU, bošnjački političari nemaju drugog izbora doli prihvatiti takve izmjene izbornog zakona koje će i Hrvatima zajamčiti izbor njihovog predstavnika u Predsjedništvo BiH i svih 17 izaslanika u Federalni dom naroda i posredno svih 5 u Dom naroda Parlamenta BiH, kako to traži presuda Ustavnog suda BiH i omogućavanje svima da se mogu kandidirati za te funkcije, kako to traže presude Europskog suda za ljudska prava. Modeli kojima bi se to osiguralo već postoje. Sve drugo BiH vodi u kaos.
( hms.ba )
