Ako vam je Split samo ono što vidite s kave na Rivi, Prokurativama ili Zapadnoj obali, onda je riječ o teškom uzdisanju na “svu tu lipotu koje nigdi nema nego u najlipšem gradu na svitu”. Ali ako malo bolje zagrebete ispod turističke pozlate povijesne jezgre, otkrit ćete da je najveći grad naše strane Jadrana totalna infrastrukturna ruina s vrlo niskom kvalitetom života građana.
Bilo da je riječ o prometnom kaosu, raspadnutim cestama, katastrofalnom javnom prijevozu, dugovima, komunalnom neredu, nepostojanju razvojnih strategija… Moglo bi se satima nabrajati. Sva ova pitanja, pa i stotine drugih nad glavom su novoga splitskoga gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, koji je o njima govorio za “Slobodnu” u svom prvom intervjuu nakon preuzimanja dužnosti.
– Osjećaj?
Nemam ga, osim što sam svakog dana sve svjesniji koliko je Split zapušten u svim segmentima, od upravljanja do komunale, nema u tome ničeg uzvišenog, osim ogromne odgovornosti. Osjećam se kao vozač ralice koji pokušava odgrnuti davno utabani snijeg kojeg je već preko krovova i stalno pada! Ipak, krčit ćemo svim silama.
– Za to krčenje ipak vam treba većina u Gradskom vijeću, s kim ćete je postići?
– Gradonačelnik i njegova ekipa imaju dovoljno ovlasti za pokretanje puno toga i bez Gradskog vijeća. Ako splitski vijećnici ne žele sudjelovati u projektima koji će olakšati život građanima, onda neka odgovaraju svojim biračima koji zasigurno nisu glasovali za njih da bi samo grintali i bili protiv.
– Pritom vjerojatno mislite na Pametno i Most?
– Njima sam prvima ponudio suradnju, nije bila riječ o tipičnoj koaliciji, nego o suradnji, dogovoru o proračunu, projektima, normalnom funkcioniranju grada, što bi valjda bila zadaća svakog vijećnika. Ali oni su se upleli u PR-ovske priče u reality showu u koji se pretvorila predizborna kampanja, uvjeravajući građane da je Andro Krstulović glavni krivac za sve loše što se događalo u hrvatskoj državi u zadnjih 27 godina pa unaprijed odbacuju suradnju sa mnom.
Čelnica Pametnog piše u priopćenju da će biti zdrava oporba, ali ja ne razumijem značenje te definicije. Znači li to da postoji i bolesna oporba?
Takve elitističke autodefinicije su zapravo krinka jalovog moraliziranja i nesposobnosti u koje su upali politički aktivisti jer nisu spremni za preuzimanje političke odgovornosti. Postoje samo dvije opcije: ili ćemo raditi ili nećemo raditi.
– Je li riječ o ideološkim preprekama?
– To treba njih pitati. Više puta sam rekao da se ne želim baviti ideologijom, nego gradskom politikom i projektima koji će život u Splitu učiniti kvalitetnijim. Našim bi gradom željeli upravljati ljudi koji se stalno i uvijek skrivaju u oporbi ili drugi koji moraju slušati političke mentore poput Grmoje i Bulja koji su Split vidjeli samo s autobusnog kolodvora.
– Ovako ste gurnuti pred Kerumova vrata?
– Danima se objavljuju spinovi da je HDZ dogovorio koaliciju s HGS-om, a s njima nismo ni razgovarali. A na kojoj bih osnovi koalirao nakon svega što je Kerum govorio o meni, proglasio nas lopovima i s njegovim stavom da sam ja najgore što se dogodilo Splitu? Skratimo priču: Puljak i Kerum jedino žele nove izbore, a ne pokretanje procesa u gradu. Zanima ih vlast, a ne grad.
– Vaše prve poteze uspoređuju s Bandićevim principom: Andro svugdje i uvijek!
– Uključio sam se u spašavanje knjižara, posebno “Krleže” i “Morpurga” jer je potpuno poražavajuće da Split ostaje bez ovih atributa gradskosti. Prva javnosti vidljiva akcija je bila na Žnjanu i aktiviranje komunalnih službi na najmasovnijem splitskom kupalištu, što je nužnost o kojoj se dosad nije vodilo računa.
Splitu ne trebaju samo veliki projekti čija se realizacija čeka godinama – sad i odmah možemo riješiti stotine malih stvari. Nije to populizam ni bandićizam. Zar bih bio bolji da sjedim u uredu i vozikam se limuzinom? Ja nisam takav, mandat namjeravam provesti na ulici, čuti ljude u svakom kvartu, biti gdje god građani imaju problem, vidjeti ga i riješiti.
– Pogledajmo ovaj niz problema: neuredni Žnjan, odvratni nered na Pazaru, raspadnute i zagušene ceste, kataklizmički Karepovac, prezadužena Spaladium Arena, zapušteni Marjan, javni promet u kolapsu, fali škola i vrtića, istočna naselja nemaju ni osnovne civilizacijske uvjete, ne postoji azil za životinje, ljeti infrastruktura pred pucanjem, zimi mrtav grad… Od čega ćete početi?
– Nabrojili ste tek dio strašnih problema koji su proizašli iz godina nesavjesna upravljanja gradom i trebao bih biti čarobnjak iz bajke kad bih tvrdio da mogu sve ovo riješiti u jednome mandatu. To bi bila laž jer grad je godinama zapušten i loše vođen. Ali jamčim da imam energije i ljude koji će rješavati jedan po jedan problem uz stotine onih manjih komunalnih zahvata.
– Ajmo konkretno – što ćete napraviti u prvoj godini mandata?
– Početak sanacije Karepovca, dvije i po tisuće parkirališnih mjesta do sljedeće sezone, donošenje strateških dokumenata koji će nam omogućiti kandidiranje projekata za EU fondove – teška je sramota da je Split povukao mizerne iznose – a da se deset godina kilavimo oko donošenja plana upravljanja gradskom jezgrom.
Zatim opremanje škole Žnjan – Pazdigrad, početak dogradnje škole Pujanke, provedba paketa socijalnih mjera. Započet ću rekonstrukciju prometne infrastrukture koja guši grad, te pripremiti razvojne izmjene GUP-a.
Želim zadržati “Ultru” idućih pet godina i početi razgropavati problem Žnjana i Arene. Posebno bih se želio posvetiti istočnim kvartovima; znate li da Kila, Šine, Kamen, Žrnovnica, Sitno Gornje i Donje usred ljeta ostaju bez vode? U istočnim četvrtima živi gotovo polovica stanovnika Splita u sramotnim uvjetima i s pravom se osjećaju kao građani drugog reda. Podizanje kvalitete njihova života je meni važnije nego pozlaćene obale za skupe jahte i šarene kartoline.
Zaboravili smo i na invalidne osobe, za njih je kaotični i sramotno neuređeni Pazar nedostupan, ne mogu pristupiti javnim ustanovama, njima moramo pomoći, ostavimo kič i šminku.
– Tko su ljudi u vašem timu?
– Računam na sve zaposlenike Banovine i javnih poduzeća. Tu je velik broj sposobnih i vrijednih ljudi koji vole grad, upravljački mehanizam je očito zakazao, ali pokrenut ćemo taj potencijal gradske administracije. A moj uži tim činit će mladi, ambiciozni, obrazovani ljudi, poput Krešimira Budiše koji je iznimno uspješan u pripremi dokumentacije za projekte EU fondova i njega želim na čelu razvojne agencije. O ostalim članovima tima za koji dan. I ovog puta ću se okružiti ljudima koji su pametniji i stručniji od mene.
– Istočna obala je ipak izazov iznad svih?
– Točno, Istočna obala je ključ za rješenje niza problema koji opterećuju grad, ali i najvažniji infrastrukturni zahvat na ovom dijelu Mediterana koji se može aktivirati samo uz pomoć vertikale vlasti o kojoj sam već govorio jer su tamošnje velike površine državno vlasništvo. Premijer Andrej Plenković je u nekoliko navrata iskazao spremnost za suradnju s Gradom, ali nemojmo se zavaravati da se može sve riješiti odmah, objektivno, dvije do tri godine potrebne su za sređivanje dokumentacije.
Realno je do 2025. godine, do kada se može napraviti i most svetoga Duje od Stinica do Kaštela. Do tada će Split postati otvoreni grad za povratak naših kreativnih ljudi koji su otišli, ali i za doseljavanje u naš grad i zadržavanje mladih ljudi u svome gradu.
Turizam?
– Da nije naših okretnih građana i poduzetnika u ugostiteljstvu koji su se okrenuli turizmu, stvorili 17 tisuća kreveta i dobre restorane i sami stvorili splitski turistički proizvod, Split nikad ne bi postao ozbiljni turistički grad.
Krajnje je vrijeme da se institucije uključe u pomoć brojnim sugrađanima kojima treba omogućit iskorak prema još kvalitetnijem turizmu. Split mora biti turistički grad u kojemu će biti mjesta i za “Ultru” na Poljudu i za “Aidu” na Peristilu i u kojemu ćemo razviti ponudu izvan sezone, poput kongresa, ali i imati city-break za najzahtjevnije turiste iz cijeloga svijeta.
– Što će biti s prekomjernim zapošljavanjem na gradskoj sisi, prema stranačkom i obiteljskom kriteriju?
– Prošlog petka sam svim direktorima i pročelnicima uputio dopis kojim ih obavještavam da nema zapošljavanja bez suglasnosti gradonačelnika. Kad bude potreba, zapošljavat ćemo, ali po sasvim drugim kriterijima, nipošto po stranačkim ili rođačkim. Pitajte me za godinu dana, pa ćete vidjeti jesam li govorio istinu.
– Priča se da gradske zaposlenike zadržavate na poslu preko radnog vremena?
– Na poslu su dok se posao ne obavi. Prvog dana sam dao nalog da se pituraju ulazna vrata i uredi atrij koji je bio pun odbačenih stvari. Banovina je zapuštena kao i cijeli grad, mogao bih satima pričati na što sve nailazim. Samo jedan primjer: kad sam spominjao onaj dopis o zapošljavanju, nakon četiri dana sam utvrdio da ga direktori i pročelnici nisu primili jer je u – otpremi. Ako u današnje doba jedan dopis putuje tjedan dana, onda je to…
– Hajduk? ‘Naš Hajduk’?
– I dalje je u centru mog zanimanja, makar kao predstavnik većinskog vlasnika neću sjediti u svečanoj loži, već i dalje biti na istoku s dicom, jer nisam uzalud od prvog dana pristupio “Našem Hajduku” kako bismo politiku odmaknuli od kluba.
Model “Našeg Hajduka” funkcionira dobro, momci oduševljavaju domišljatošću i sustavnošću i, ako ovako nastave, ne sumnjam da ćemo u mojoj drugoj godini mandata biti prvaci. Žao mi je što je Hajduk ostao jedini klub u prvoj ligi južno od Rijeke; i to je ilustracija štetočinstva Šukera, Mamića i Vrbanovića koje je zgadilo nogomet istinskim ljubiteljima u Hrvatskoj.
U autu slušam ‘Metallicu’, a ne volim pireve ni dočeke nove godine
Andro Krstulović Opara rodio se 1967. u Splitu, završio je Filozofski fakultet u Zagrebu, oženjen, otac troje djece.
Po političkoj opciji je kršćanski socijalni demokrat, centrist, tuđmanist. Preci su mu bili narodnjaci-trumbićevci.
Politički uzori: Ante Trumbić, Franjo Tuđman.
Sluša: rock, jazz, posebno ‘Simple Minds’, ‘Coldplay’, Dianu Krall, Pina Danielea, a Jovanottija i Jamiroquai bi doveo za Sudamju na Rivu, u uredu sluša klasičnu glazbu, u autu najčešće ‘Metallicu’.
Ne voli: pireve i dočeke nove godine.
Voli: obiteljska okupljanja, posebno božićne ručkove, prijateljske tulume.
Osim Splita najdraži gradovi su mu: Zadar, Valencija (uzor za Split), Graz, Verona, Salzburg.
Kupa se: na Kašjunima i Jadrana.
Ljetuje: u Lumbardi.
Najdraži režiseri: Copolla i Kubrick.
Najdraži filmovi: ‘Apokalipsa danas’, ‘Rondo’.
Kazalište: pretplatnik od 1980.
Voli jesti: gradelade, marinade, srdele, gofa i tunja.
Pije: do Uskrsa crno, do Svetoga Jere bilo.
Čita: puno, trenutno autobiografiju Rudyja Giulianija.
Najdraži slikari: Jacopo da Pontormo, Ljubo Babić, Giorgio de Chirico.
Kipari: Donatello, Henry Moore.
Arhitekti: Michelangelo, Renzo Piano, Calatrava i Nikola Bašić.
Fizički rad: u vrtlu oko kuće, cipanje drva i nošenje plinskih boca.
Sport: bicikla, veslanje, plivanje, skijanje.
